Studija o biblijskom računanju subotnjeg vremena
—
Kada zapravo počinje subota?
Subota je sedmi dan blagoslovljen i posvećen od Boga. Vjernici ne svetkuju subotu da bi zaslužili spasenje.
Umjesto toga, pod milošću, oni se sjećaju velikih Božjih djela stvaranja i otkupljenja i raduju se vječnom počinku koji dolazi.
Danas postoji nekoliko različitih pogleda na to kada počinje i završava subota.
Neki slijede kasniju židovsku tradiciju i svetkuju subotu od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu.
Neki ga računaju prema lokalnom vremenu zalaska sunca ili pojavljivanja zvijezda.
Neki slijede suvremeni građanski kalendar i koriste ponoć kao granicu dana, odnosno razdjelnicu između jednog i drugog dana.
Drugi, na temelju različitih biblijskih odlomaka, vjeruju da cijeli dan započinje dnevnim svjetlom, nastavlja se kroz večer i noć te završava kada započne dnevno svjetlo sljedećega dana.
Prema tom shvaćanju, subota sedmoga dana započinjala bi s dnevnim svjetlom u subotu i završavala kada u nedjelju započne dnevno svjetlo.
Ova studija ispituje ima li ovo posljednje gledište biblijsku i povijesnu potporu.
1. Kako se „dan“ oblikuje u Postanku?
Postanak 1:3–5 bilježi:
Bog je rekao: "Neka bude svjetlost," i bi svjetlost. Bog vidje da je svjetlost dobra i rastavi Bog svjetlost od tame. Bog je svjetlost nazvao dan, a tamu je nazvao noć. I bi večer, i bi jutro, dan prvi.
Uobičajeno se pretpostavlja da, budući da tekst kaže: "Bila je večer i bilo je jutro", dan stoga mora započeti navečer.
Međutim, pažljivo čitanje slijeda prvog dana u Postanku dopušta još jednu mogućnost.
Na početku stvaranja zemlja je bila bez obličja i pusta, a tama je bila nad bezdanom. Tama je već postojala, ali svjetlo koje je Bog stvorio i odvojio još se nije pojavilo. Bog je rekao: „Neka bude svjetlost“, i tek tada nastade svjetlost. Zatim je Bog odvojio svjetlost od tame, nazvavši svjetlost „danom“, a tamu „noći“.
Stoga se stvarni slijed prvog dana može shvatiti kao:
Početna tama → Bog stvara svjetlo → Dan → Večer → Noć → Jutro → Prvi dan završen
To nije potpuno isto što i reći da je dan počeo s večerom.
“Večer” je prijelaz kojim završava dan i počinje noć, dok je “jutro” prijelaz kojim završava noć i ponovno počinje dan.
Stoga izjava:
“Bi večer i bi jutro, dan prvi”
također se može shvatiti da znači da je cijeli dan stvaranja prošao kroz dnevnu svjetlost, večer i noć dok jutro nije stiglo. U tom trenutku prvi dan je bio završen i sljedeći dan je počeo.
Od drugog dana nadalje, dan se stoga može predstaviti kao:
Dnevno svjetlo → Večer → Noć → Jutro
To jest, dan započinje ujutro, približno s pojavom dnevnog svjetla, i završava sljedećega jutra.
Ovo tumačenje nije samo moderna ideja. Neki židovski i bibličari tvrdili su da je drevni Izrael možda izvorno koristio metodu računanja dana od jutra do jutra.
2. Dan pomirenja: je li „od večeri do večeri“ opći način računanja dana ili posebno svetkovanje?
Levitski zakonik 23:27 kaže:
Desetog dana ovog sedmog mjeseca bit će Dan pomirenja.
Ipak, Levitski zakonik 23:32 daje posebnu zapovijed:
Od večeri devetoga dana u mjesecu do sljedeće večeri svetkujte svoju subotu.
Ovo je vrlo značajan odlomak.
Ako je "večer devetog" već početak desetog dana, zašto ga tekst još uvijek naziva:
večer devetog dana
nego “navečer desetoga dana”?
Drugo moguće shvaćanje jest da je uobičajena granica datuma ostajala ujutro, dok su poseban post i ponizivanje, propisani za Dan pomirenja, započinjali ranije — navečer devetoga dana — i trajali do večeri desetoga dana.
Stoga:
Dnevno svjetlo 9. dana → Večer 9. dana [post započinje] → Dnevno svjetlo 10. dana [Dan pomirenja] → Večer 10. dana [post završava]
Prema ovom razumijevanju, "od večeri do večeri" definira:
posebno razdoblje obilježavanja Dana pomirenja
a ne nužno:
granicu svakoga dana
Ova je razlika važna.
Biblija ne kaže:
"Svake subote treba svetkovati od večeri do večeri."
Levitski zakonik 23:32 posebno se odnosi na Dan pomirenja, za koji je dana i jedinstvena zapovijed da čovjek ponizi svoju dušu.
Stoga proširenje ovog stiha u univerzalno pravilo za tjednu subotu zahtijeva dodatnu biblijsku podršku.
3. Odnos između „toga dana“ i „jutra“
Posebno je vrijedno pažnje nekoliko odlomaka u Mojsijevu zakonu.
Levitski zakonik 7:15 kaže da se meso žrtve zahvalnice mora jesti na dan kada se prinosi i da se ne smije ostaviti do jutra.
Levitski zakonik 22:30 opet kaže:
Pojest će se isti dan; ništa od toga ne ostavljaj do jutra.
Ponovljeni zakon 21:23 također naređuje:
Njegovo tijelo neće ostati cijelu noć na drvetu, ali ćete ga sigurno pokopati taj dan.
Ovi odlomci prirodno predstavljaju slijed:
Taj dan → Večer → Noć → Jutro
Oni pokazuju da večer i noć još uvijek pripadaju "onom danu", dok dolazak jutra označava početak sljedećeg dana.
Stoga se žrtva mogla jesti tijekom večeri i noći tog istog dana, ali nije mogla ostati do jutra. Ova formulacija je u skladu s jutarnjim funkcioniranjem kao granice iza koje se zahtjev koji se odnosi na "taj dan" više ne primjenjuje.
Ova formulacija izravnije podupire shvaćanje da dan započinje ujutro, približno s dnevnim svjetlom, nastavlja se kroz večer i noć te završava sljedećega jutra.
U najmanju ruku, ovi odlomci sugeriraju da jutro može funkcionirati kao granica dana, točka razdvajanja između jednog i sljedećeg dana.
4. Izlazak 16, Mana i prvo zabilježeno svetkovanje subote
Izlazak 16 jedan je od najvažnijih odlomaka za proučavanje vremena subote.
Narod je svakoga jutra izlazio skupljati manu. Šestoga dana skupili su dvostruko više.
Mojsije im reče:
Sutra je subotnji počinak, sveta subota Gospodinu.
Ljudi su čuvali hranu:
do jutra.
Zatim, ujutro, Mojsije reče:
Jedite to danas, jer danas je subota Gospodinu.
Pripovijest predstavlja sljedeći slijed:
Šesti dan: skupite dvostruki dio → Noć prolazi → Jutro → „Danas“ je subota
Ovo je jedan od ključnih odlomaka u kojima Bog, preko Mojsija, formalno poučava Izrael kako svetkovati subotu.
Važno je napomenuti da odlomak ne bilježi kako Mojsije objavljuje pri zalasku sunca šestog dana:
„Subota je sada započela.“
Umjesto toga, sljedećeg jutra, sedmi dan je opisan kao:
„Danas je subota.“
Ovo je u skladu s jutarnjim računanjem i može ga potkrijepiti, iako samo po sebi ne određuje točan početak subote.
5. Nehemijino zatvaranje vrata samo po sebi ne dokazuje da je subota započinjala zalaskom sunca
Nehemija 13:19 bilježi:
Kad se počelo smrkavati na jeruzalemskim vratima prije subote, zapovjedio sam da se vrata zatvore i naložio da se ne otvaraju sve dok subota ne prođe.
Ovaj se odlomak često koristi kako bi se dokazalo da je subota započela zalaskom sunca.
Međutim, sam tekst kaže:
prije subote
Nehemija je unaprijed zatvorio vrata, tijekom smrkavanja prije subote. To se prirodno može razumjeti kao preventivna mjera kojom se trgovce sprječavalo da tijekom noći unose robu u grad kako bi mogli trgovati sljedećega subotnjeg dana.
Stoga:
Zatvaranje vrata u sumrak ≠ dokaz da je sam sumrak bio početak subote
Odlomak je spojiv s tumačenjem prema kojem subota započinje zalaskom sunca, ali sam po sebi ne dokazuje da je zalazak sunca bio granica dana.
6. Vrijeme ukopa Gospodina Isusa postavlja važno pitanje
Ukop Gospodina Isusa: večer na Dan priprave i približavanje subote
Marko 15:42 bilježi:
“Kad je pala večer, jer je bio dan priprave, to jest dan uoči subote…”
Slijed vremena u ovom stihu zaslužuje posebnu pozornost.
U tekstu se izričito kaže:
već je došla večer
ali se isto razdoblje još uvijek naziva:
“Dan priprave, to jest dan prije subote.”
Drugim riječima, prema najprirodnijem tumačenju pripovijesti, večer je već bila stigla, ali je još bio dan Priprave, a subota još nije započela.
Josip iz Arimateje tada je otišao Pilatu i zatražio tijelo Gospodina Isusa. Pilat se iznenadio što je On već mrtav, pa je pozvao satnika i upitao je li On već neko vrijeme mrtav. Tek nakon što je dobio potvrdu, Pilat je pustio tijelo Josipu.
Još je trebao uslijediti niz pogrebnih postupaka. Josip je trebao:
kupiti fino platno → skinuti tijelo → pripremiti tijelo → umotati ga u platno → položiti ga u grobnicu uklesanu u stijeni → dokotrljati kamen na ulaz
Ivan 19:39-40 dalje bilježi da je Nikodem došao s velikom količinom smirne i aloje, i zajedno su:
pripremili Isusovo tijelo s mirodijama prema židovskom običaju ukopa.
Stoga, od vremena kada je već pala večer i kada je Josip prvi put otišao kod Pilata da zatraži tijelo, preko Pilatovog upita stotniku, otpuštanja tijela i potpunih priprema za ukop koje su izvršili Josip i Nikodem, moralo je proći dosta vremena.
Nakon opisa ovih događaja, Luka 23:54 kaže:
“Taj dan je bila Priprava, a subota se bližila.”
Ovaj stih je posebno vrijedan pažnje.
Grčki glagol preveden "približavao se" je ἐπέφωσκεν (epéphōsken), od ἐπιφώσκω (epiphōskō). Riječ je povezana s pojavom svjetla, danom koji počinje svijetliti ili zorom koja se približava.
Stoga, kada se uzme u obzir osnovni smisao riječi, Lukina pripovijest postavlja važno pitanje vrijedno istraživanja:
Je li ukop Gospodina Isusa započeo tijekom večeri Dana priprave, nastavio se neko vrijeme kroz noć i završio s približavanjem jutra, dok je subota sedmoga dana trebala „svanuti“?
Ako je tako, kronološki bi slijed bio koherentan:
Dan priprave na dnevnom svjetlu: Gospodin je razapet → Dolazi večer, ali se još uvijek naziva Dan priprave → Josip traži tijelo → Josip i Nikodem pripremaju i pokapaju tijelo Gospodinovo → Bliži se subota
Ovo tumačenje zaslužuje usporedbu s tradicionalnim gledištem da je subota započinjala odmah nakon zalaska sunca u petak.
Marko izričito kaže da je večer već došla dok se to razdoblje još nazivalo “Dan pripreme, dan prije subote”. Luka, nakon što je opisao ukop, zatim koristi glagol povezan sa svjetlom ili zorom kako bi opisao subotu kako se približava.
Naravno, cijelo pitanje računanja subote ne može se riješiti samo jednom grčkom riječi ἐπέφωσκεν sama. Također se mora ispitati uporaba riječi u različitim kontekstima i metode računanja dana među Židovima u prvom stoljeću.
Ipak, kada se ova dva odlomka čitaju zajedno, postavljaju pitanje koje ne treba olako odbaciti:
Ako je subota već započela odmah nakon zalaska sunca u petak, zašto Marko, nakon što je rekao da je došla večer, to vrijeme još uvijek naziva "Danom pripreme, danom prije subote"? I zašto Luka, prema završetku ukopa, koristi glagol povezan sa svjetlom i zorom da bi opisao približavanje subote?
Stoga izvještaj o ukopu Gospodina Isusa zaslužuje ozbiljno razmatranje u proučavanju je li subota počinjala navečer ili po danu.
7. Matej 28:1: “Nakon subote, prema svitanju prvoga dana”
Matej 28:1 još je jedan vrlo važan odlomak.
Grčka formulacija opisuje vrijeme kao:
poslije subote, kad je svitalo prema prvom danu tjedna.
Prema najprirodnijem kronološkom slijedu:
Subota je završena → Noć između dvaju dana doseže svoju jutarnju granicu → Sviće prvi dan
To se prirodno uklapa u razumijevanje da prvi dan počinje u zoru.
Sva četiri evanđelja bilježe da su žene otišle na grob rano prvog dana u tjednu.
Ako je subota potpuno završila sa zalaskom sunca u subotu, zašto žene nisu odmah otišle na grob u subotu navečer umjesto da su čekale rano prvog dana?
Može se razumno odgovoriti da bi sigurnost, tama, osvjetljenje ili drugi praktični razlozi mogli objasniti kašnjenje. Stoga samo ova točka nije odlučujuća.
Međutim, kada se čita zajedno s drugim odlomcima, ostaje značajan.
8. Ivan 20:19: “Taj isti dan, prvi dan u tjednu, navečer”
Ivan 20:19 bilježi:
"Onda, isti dan navečer, budući da je prvi dan u tjednu..."
Prema kasnijem židovskom sustavu od zalaska do zalaska sunca, nedjelja navečer nakon zalaska sunca teoretski bi već pripadala drugom danu.
Ipak, Ivan i dalje kaže:
“toga istoga dana, prvog dana u tjednu, navečer.”
Ovo barem pokazuje da bi novozavjetni pisac mogao opisati večer koja slijedi nakon dana kao da još uvijek pripada istom "danu".
Naravno, neki tumači shvaćaju "taj isti dan" jednostavno kao narativnu referencu na dan uskrsnuća, a ne kao tehničku kalendarsku definiciju.
Stoga je ovaj odlomak najbolje koristiti zajedno s drugim dokazima, a ne kao jedini dokaz.
9. Odlomci Novog zavjeta u kojima “Sljedeći dan” dolazi nakon večeri ili noći
Novi zavjet sadrži nekoliko sličnih narativnih obrazaca.
Marko 11 bilježi da je došla večer, a zatim govori o "sljedećem danu".
Ivan 6 prvo kaže da je došla večer i da je već pao mrak, a tek potom govori o "sljedećem danu".
Djela 4 bilježe da su apostoli zadržani do "sutradan", jer je već bila večer.
Djela apostolska 23 opisuju kako je Pavao bio ispraćen tijekom noći, a nakon toga se govori o "sljedećem danu".
Ove priče ne treba sve tretirati kao krute kalendarske formule.
Ipak, oni pokazuju da:
večer i noć nisu nužno automatski tretirani od strane biblijskih pisaca kao početak sljedećeg dana.
10. „Dvanaest sati“ dnevnog svjetla i računanje vremena od jutra
Gospodin Isus je rekao:
"Zar nema dvanaest sati u danu?"
— Ivan 11:9
Novi zavjet često govori o trećem, šestom i devetom satu.
Prema židovskom sustavu podjele dnevnog svjetla na dvanaest dijelova:
treći sat je bio otprilike 9:00 ujutro;
šesti sat približno podne;
deveti sat oko 15:00 sati.
To pokazuje da je uobičajeno računanje dana u drevnom svijetu počinjalo oko jutra ili izlaska sunca.
Međutim, potrebno je održavati važnu razliku između:
početna točka za brojanje dvanaest dnevnih sati
i
dnevna granica kompletnog kalendarskog dana od dvadeset četiri sata
To dvoje nije nužno identično.
Stoga ovi dokazi mogu pružiti dodatnu potporu shvaćanju utemeljenom na jutru, ali sami se ne smiju rabiti kao dokaz da svaki dan mora započeti točno u 6:00 ujutro.
Za praktično poštivanje danas, korištenje približno 6:00-7:00 ujutro lokalnog standardnog vremena kao operativne granice može pružiti dosljedan sustav, ali treba jasno navesti da je ovo:
praktična metoda provedbe, a ne biblijska zapovijed koja navodi točno 6:00 ujutro.
11. Dan i noć neprestano se vraćaju u određeno im vrijeme
Jeremija 33 sadrži dvije važne izjave koje se tiču božanski uspostavljenog poretka dana i noći.
Jeremija 33:20 kaže:
"Ovako govori Gospodin: Ako možete raskinuti moj savez s danom i moj savez s noći, da dan i noć ne dođu u svoje vrijeme..."
Jeremija 33:25 opet se odnosi na:
Božji savez s danom i noći i utvrđenim poretkom neba i zemlje.
Ovi odlomci opisuju dan i noć kao dva različita, ali redovito ponavljajuća razdoblja kojima upravlja Božji uspostavljeni red:
Dan dolazi u svoje određeno vrijeme → Noć dolazi u svoje određeno vrijeme → Dan se ponovno vraća
Isti prirodni par pojavljuje se više puta u biblijskim izrazima koji opisuju kontinuirana vremenska razdoblja:
tri dana i tri noći — 1. Samuelova 30:12; Jona 1:17; Matej 12:40;
sedam dana i sedam noći — Job 2:13;
četrdeset dana i četrdeset noći — Postanak 7:4, 12; Izlazak 24:18; 34:28; Ponovljeni zakon 9:9, 18; 1. Kraljevima 19,8; Matej 4:2.
U ovim izrazima "dan" obično označava razdoblje svjetla, a "noć" razdoblje tame. Zajedno opisuju neprekinuti slijed dana i noći.
Ponovljeni biblijski obrazac dana i noći stoga je u skladu sa slijedom:
Dnevno svjetlo → Večer → Noć → Povratak dnevnog svjetla
Ovi dokazi sami po sebi ne utvrđuju točnu tehničku granicu svakoga kalendarskog datuma. Ipak pokazuju da Biblija, kada opisuje protjecanje cijelih dana, opetovano prikazuje dnevno svjetlo i noć koja slijedi kao prirodno povezane vremenske odsjeke.
Kada se razmatra zajedno s Postankom 1, zakonima koji se tiču onoga što ne smije ostati do jutra, i drugim odlomcima ispitanim u ovoj studiji, ovaj ponavljajući obrazac dana i noći pruža dodatnu potporu za istraživanje može li se biblijski slijed shvatiti kao dan nakon kojeg slijedi noć, sa sljedećim ciklusom koji postaje prepoznatljiv kada se vrati danje.
12. Kalendarski sporovi postojali su već u razdoblju Drugoga hrama
Pri proučavanju drevnih židovskih kalendara mora se zapamtiti važna povijesna činjenica:
Drevni Izrael nije nužno koristio samo jedan nepromjenjivi kalendarski sustav kroz cijelu svoju povijest.
Knjiga jubileja i astronomske tradicije odražene u 1. Enohovoj knjizi veliki naglasak stavljaju na solarni kalendar od 364 dana.
Godina od 364 dana sastoji se točno od:
52 puna tjedna.
Jubileji 6 čak upozoravaju da ako ljudi određuju datume prema lunarnom promatranju, svetkovine i subote mogu pasti u nered.
Ovo pokazuje da su značajni kalendarski sporovi postojali unutar židovskog društva tijekom razdoblja Drugog hrama.
Stoga, čak i ako neki odlomci u Jubilejima odražavaju sustav u kojem novi datum počinje nakon zalaska sunca, to se ne može koristiti obrnuto da se dokaže da:
“Ovo je nužno bio izvorni Mojsijev sustav.”
Sama Knjiga jubileja djelo je iz razdoblja Drugoga hrama i odražava jednu posebnu tradiciju toga razdoblja.
13. Neki suvremeni židovski učenjaci također su zastupali jutarnju granicu dana u ranom Izraelu
Brojni važni židovski učenjaci dvadesetog stoljeća ispitivali su ovo pitanje.
Julian Morgenstern tvrdio je da je rani Izrael nekad računao dan od izlaska ili zore do sljedećeg izlaska ili zore, te da se sustav od zalaska do zalaska sunca razvio kasnije.
Jacob Z. Lauterbach predložio je slično gledište, tvrdeći da računanje dana u Izraelu prije izgnanstva nije nužno bilo istovjetno kasnijem rabinskom sustavu te da su neke hramske prakse sačuvale starije načelo prema kojem je noć slijedila prethodno dnevno razdoblje.
P. J. Heawood također je razmatrao mogućnost jutarnje granice dana na temelju žrtvenih zakona, Postanka i novozavjetnih odlomaka.
Ove studije ne dokazuju da je moderna znanost došla do jednoglasnog zaključka.
Oni, međutim, pokazuju da:
stajalište da je rani Izrael možda izvorno koristio granicu jutarnjeg dana nije samo moderna izmišljotina bez znanstvenog presedana.
To je stajalište koje je formalno predloženo i raspravljano u akademskoj studiji.
14. Muka Gospodnja i „treći dan“
Sva četiri evanđelja identificiraju dan raspeća Gospodina Isusa kao:
Dan priprave.
Gospodin je također više puta prorekao da će uskrsnuti:
trećeg dana.
U Luki 24:21, poslijepodne prvog dana u tjednu, dva učenika na putu za Emaus rekla su:
“Danas je treći dan otkako su se ove stvari dogodile.”
Ako se raspeće dogodilo u petak:
Petak = prvi dan
Subota = drugi dan
Nedjelja = treći dan
To se prirodno slaže s izrazom "uskrsnuo treći dan".
Stoga nema potrebe pomicati raspeće na četvrtak samo kako bi se objasnio izraz "tri dana i tri noći".
15. „Tri dana i tri noći u srcu zemlje“ ne znači nužno „pokopan puna tri dana i tri noći“
Matej 12:40 kaže:
“Tako će Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.”
Izraz je:
“u srcu zemlje”
umjesto obične formulacije za "unutar podzemnog groba".
Kad je Gospodin bio uhićen u Getsemaniju, rekao je:
"Ovo je tvoj čas i vlast tame."
— Luka 22:53
Stoga je jedno od mogućih duhovnih tumačenja da je od trenutka Njegovog uhićenja u četvrtak navečer, Gospodin već ušao u razdoblje u kojem je bio podvrgnut silama ovoga svijeta i “vlasti tame”.
Stoga:
četvrtak navečer
Petak dan
Petak navečer
subota dan
Subota navečer
Nedjelja rano ujutro, oko pojave dnevnog svjetla
može se računati kao:
tri noći i tri dnevna razdoblja
dok je Gospodin još bio:
razapet u petak i uskrsnut trećeg dana, u nedjelju.
Ovo tumačenje dopušta da i "tri dana i tri noći" i "uskrsnut treći dan" ostanu istiniti bez promjene evanđeljske oznake dana raspeća kao Dana priprave.
16. Usporedni okvir od sedamdeset i dvije moguće kombinacije
Ako su sljedeće varijable raspoređene u različite kombinacije:
slijedi li dan redoslijed noć–dan ili dan–noć ;
da li je Gospodin trpio četvrtog, petog ili šestog dana u tjednu;
da li je ustao tijekom noći sedmog dana, danju sedmog dana, noći prvog dana ili danju prvog dana;
i da li se "tri dana i tri noći" računaju od ukopa, smrti ili uhićenja;
tada je ukupan broj teoretskih kombinacija:
2 × 3 × 4 × 3 = 72 mogućnosti.
Ove se mogućnosti zatim mogu ispitati u odnosu na četiri biblijska uvjeta:
Gospodin je uskrsnuo treći dan;
Bio je tri dana i tri noći u srcu zemlje;
poslijepodne prvog dana još se zvalo treći dan;
večer na dan raspeća još se zvala Dan priprave.
Ovaj okvir je usporedni alat, a ne matematički dokaz, jer su varijable interpretativne i nisu nužno neovisne. Unutar ovdje ispitanih pretpostavki, kombinacija za koju se čini da najkoherentnije obuhvaća sva četiri uvjeta je:
Dan započinje dnevnim svjetlom; Gospodin je uhićen u četvrtak navečer; trpio je u petak; uskrsnuo je rano u nedjelju ujutro; a „tri dana i tri noći“ računaju se od trenutka kada je u četvrtak navečer ušao pod vlast tame.
Ovaj rezultat usko odgovara zaključcima izvučenim iz prethodnih odlomaka.
17. Zaključak
Kada se Postanak, Mojsijev zakon, povijesne knjige, Evanđelja, druge novozavjetne pripovijesti, literatura o Drugom hramu i proučavanja starožidovskog kalendarskog računanja zajedno razmotre, dolazi do zaključka vrijednog ozbiljnog razmatranja:
U Bibliji nema stiha koji izričito kaže: „Tjedna subota uvijek se mora svetkovati od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu.“
Naprotiv, brojni odlomci predstavljaju obrasce u kojima:
jutro nosi značaj početka novog dana; nakon dnevnog svjetla slijede večer i noć, a zatim sljedeće jutro; nakon što šesti dan prođe kroz noć, sljedeće jutro se naziva "danas, subota"; a u određenim novozavjetnim pripovijestima, večer se još uvijek povezuje s istim prethodnim danom.
Zapovijed iz Levitskog zakonika 23 o svetkovanju Dana pomirenja "od večeri do večeri" poseban je propis za taj određeni sveti dan i ne bi se trebala, bez dodatnih dokaza, automatski tretirati kao univerzalna formula granice dana za svaki tjedni sabat.
Stoga se razumno može predložiti da:
subota sedmoga dana može se razumno shvatiti kao cijeli sedmi dan — od početka dnevnog svjetla u subotu, kroz subotnju večer i noć, sve do početka dnevnog svjetla u nedjelju.
U praksi danas, budući da vrijeme izlaska sunca varira ovisno o godišnjem dobu i zemljopisnoj širini, i budući da u nekim regijama postoje razdoblja bez normalnog izlaska ili zalaska sunca, korištenje približno 6:00–7:00 ujutro po lokalnom standardnom vremenu kao praktična granica može osigurati dosljednost.
Međutim, najvažnije nije raspravljati se nekoliko minuta ili sekundi, već shvatiti da:
subota je sedmi dan blagoslovljen od Boga.
Petak je Priprava, kada se vjernici tjelesno i duhovno pripremaju za doček subote. Od početka dnevnog svjetla sedmog dana do početka dnevnog svjetla sljedećeg dana, oni se sjećaju Božjeg stvaranja i otkupljenja, uživaju u odmoru koji je On dao pod milošću i raduju se vječnom počinku koji dolazi.
„Ako odvratiš nogu svoju od subote, da ne činiš što ti je drago na moj sveti dan, i nazoveš subotu milinom, sveti dan Božji časnim, te ga budeš poštovao ne idući svojim putovima, ne tražeći svoje zadovoljstvo i ne govoreći svoje riječi, tada ćeš uživati u Bogu; On će te izvesti na uzvišice zemaljske i hraniti te baštinom Jakova, oca tvojega; jer su Božja usta to izrekla.“
— Izaija 58:13–14
| |
