(Sefanija 3:9) Tada promijenit ću jezik narodima (ili: obnovit ću ga) i dati im jedan jasan (ili: čist) jezik, da svi prizivaju ime Gospoda i da Mu služe složno.
(Napomena: Doslovan prijevod izvornog hebrejskog teksta:
Tada ću promijeniti (ili obnoviti)
jezik narodima
u jedan čist jezik,
da svi mogu
prizivati ime Gospoda
i služiti Mu složno.
Uporedite s Izaijom 6:5a: „Tada rekoh: Teško meni! Propadoh, jer sam čovjek nečistih usana i živim usred naroda nečistih usana.“
Uporedite s Izaijom 6:5a: „...jer sam jedan čovjek s nečistim usnama i živim usred jednog naroda s nečistim usnama...“
Zapazite:
jedan čovjek upoređen je s narodima
nečist upoređen je s čistim ili jasnim
usne upoređene su s jednim ... jezikom
Na hebrejskom usna može također značiti govor ili jezik
Objašnjenje i Komentar Sefanije 3:9
Ovaj tekst iznosi nekoliko važnih ideja, naročito u vezi s prijevodom i razumijevanjem izraza „čist jezik“. U nastavku slijedi komentar iz ugla treće strane:
Jedinstvo i Čistoća Jezika
1. Tačnost Izvornog Hebrejskog Teksta
Tekst ukazuje na to da je u izvornom tekstu Sefanije 3:9 riječ prevedena kao „jezik“ u izrazu „čist jezik“ u jednini („usna“); ona ne označava skup mnogih jezika. Zato prijevod „čisti jezici“ može čitaoce pogrešno navesti na pomisao da će svaka osoba čisto prizivati ime Gospoda na svom jeziku.
Međutim, pravo značenje bliže je izrazu „jedan čist, jasan jezik“. To je suprotno podjeli jezika kod Babilonske kule i podsjeća na prvobitno jezičko jedinstvo u Postanku. Ali ovog puta vjernici prizivaju Božje ime umjesto da sebi stvore ime (Postanak 11:4).
2. Pročišćen ili Čist
Prijevod izvorne riječi “pure” kao „čist“ ili „jasan“ izgleda bliži njenom osnovnom značenju. Čistoća jezika ovdje označava jezik koji nije promijenjen, iskrivljen ili pomiješan; nije riječ samo o apstraktnoj moralnoj ideji „pročišćenja“.
To stvara jasan kontrast s „nečistim usnama“ u Izaiji 6:5, gdje je opisana moralna ili duhovna nečistoća, a ne pravilnost ili jedinstvo jezika.
Promjene Svetog Imena JESU
1. Očuvanje Izgovora od Grčkog do Latinskog
Ime Gospoda JESU (YESU) izvorno je preneseno iz grčkog u latinski kao Iesus. Kada se tokom prvih stoljeća širilo u različite krajeve, njegov se izgovor vjerno čuvao u jezicima tih krajeva. Naprimjer, kinesko „耶穌“ (YESU) i danas je blisko izvornom izgovoru. Međutim, zbog promjene izgovora slova J u engleskom jeziku, izgovor riječi JESUS postepeno se udaljio od izvornog zvuka.
2. Promjene u Historijskom Razvoju
U izdanju Biblije kralja Jamesa (KJV) iz 1628. godine ime se još uvijek pisalo kao Iesus, čime je sačuvan izvorni izgovor. Zbog pravopisnih promjena, oko 200 godina kasnije JESUS se u savremenom engleskom počeo izgovarati „Jee-zus“.
Tekst naglašava da promjena izgovora može promijeniti značenje ili doživljeni identitet vlastitog imena. Navodi i biblijski primjer u kojem je Bog promijenio Abramovo ime u Abraham, čime se ističe važnost tačnog izgovora.
3. Kako su Učenici Objavljivali Ime
Vrlo je vjerovatno da su učenici, kada su objavljivali sveto ime Gospoda JESU (YESU), vjerno prenosili njegov izgovor usmenim putem. Mjesni vjernici možda su ga izgovarali u skladu sa svojim jezicima, ali vjerovatno su nastojali sačuvati izgovor blizak obliku „YESU“. S vremenom je oslabila važnost koja se pridavala svetom imenu i u različitim jezicima pojavili su se različiti oblici.
To je historijska i kulturna pojava; ali kada je riječ o tome odgovara li Božjoj volji, tekst je smatra „rezultatom promjene“.
Proročanstvo i Ispravljanje u Knjizi Sefanije
1. Proročanstvo o Obnovi Čistog Jezika
Sefanija 3:9 kaže da će u posljednjim danima narodi prizivati ime Gospoda jednim čistim jezikom. To je povezano s podjelom jezika u Babilonu i također upućuje na obnovu koja će se dogoditi u vrijeme Mesije. Ovaj komentar smatra „ispravljanje“ važnom temom knjige Sefanije: Bog će promijeniti narode i obnoviti im jedan zajednički, čist jezik kojim će prizivati ime Gospoda.
2. „Ispravljanje“ i „Dopuštanje“
Ovdje se tvrdi da se izgovor imena JESU (YESU) u mnogim današnjim jezicima udaljio od izvornog zvuka. To nije Božja volja, nego nešto što je Bog dopustio. Ipak, Sefanijino proročanstvo predviđa konačno ispravljanje, kada će narodi ponovo pravilno prizivati Božje sveto ime.
Završni Komentar
Ovo objašnjenje temeljito razmatra jezik, sveto ime i tačnost prijevoda te naročito naglašava važnost čistoće i jedinstva jezika u primjeni Sefanije 3:9. Trebaju li se današnji vjernici vratiti izvornom izgovoru ostaje teološko i kulturno pitanje vrijedno rasprave.
Ipak, tekst pruža podsticajno gledište i podsjeća ljude da ponovo pridaju važnost poštovanju svetog imena i vjernosti jezika.
|
 |
|
|
|
|
|
