(Sefanija 3:9) Tada promijenit ću jezik narodima (ili: obnovit ću ga) i dat ću im jedan jasan (ili: čist) jezik, da svi prizivaju ime Gospodina i da Mu služe složno.
(Napomena: Doslovan prijevod izvornoga hebrejskog teksta:
Tada ću promijeniti (ili obnoviti)
jezik narodima
u jedan čist jezik,
da svi mogu
prizivati ime Gospodina
i služiti Mu složno.
Usporedite s Izaijom 6:5a: „Tada rekoh: Jao meni! Propadoh, jer sam čovjek nečistih usana i živim usred naroda nečistih usana.“
Usporedite s Izaijom 6:5a: „...jer sam jedan čovjek s nečistim usnama i živim usred jednoga naroda s nečistim usnama...“
Zapazite:
jedan čovjek uspoređen je s narodima
nečist uspoređen je s čistim ili jasnim
usne uspoređene su s jednim ... jezikom
Na hebrejskom usna može također značiti govor ili jezik
Objašnjenje i Komentar Sefanije 3:9
Ovaj tekst iznosi nekoliko važnih misli, osobito u vezi s prijevodom i razumijevanjem izraza „čist jezik“. U nastavku slijedi komentar iz gledišta treće strane:
Jedinstvo i Čistoća Jezika
1. Točnost Izvornoga Hebrejskog Teksta
Tekst ističe da je u izvornom tekstu Sefanije 3:9 riječ prevedena kao „jezik“ u izrazu „čist jezik“ u jednini („usna“); ona ne označava skup mnogih jezika. Stoga prijevod „čisti jezici“ može čitatelje pogrešno navesti na pomisao da će svaka osoba čisto prizivati ime Gospodina na vlastitom jeziku.
Međutim, pravo je značenje bliže izrazu „jedan čist, jasan jezik“. To je suprotno podjeli jezika kod Babilonske kule i podsjeća na prvotno jezično jedinstvo u Postanku. Ali ovoga puta vjernici prizivaju Božje ime umjesto da stvaraju ime za sebe (Postanak 11:4).
2. Pročišćen ili Čist
Prijevod izvorne riječi “pure” kao „čist“ ili „jasan“ čini se bližim njezinu osnovnom značenju. Čistoća jezika ovdje označava jezik koji nije promijenjen, iskrivljen ni pomiješan; nije riječ samo o apstraktnoj moralnoj zamisli „pročišćenja“.
To stvara jasan kontrast s „nečistim usnama“ u Izaiji 6:5, gdje se opisuje moralna ili duhovna nečistoća, a ne pravilnost ili jedinstvo jezika.
Promjene Svetog Imena JESU
1. Očuvanje Izgovora od Grčkog do Latinskog
Ime Gospodina JESU (YESU) izvorno je preneseno iz grčkog u latinski kao Iesus. Kada se tijekom prvih stoljeća širilo u različite krajeve, njegov se izgovor vjerno čuvao u jezicima tih krajeva. Primjerice, kinesko „耶穌“ (YESU) i danas je blisko izvornom izgovoru. Međutim, zbog promjene izgovora slova J u engleskom jeziku, izgovor riječi JESUS postupno se udaljio od izvornog zvuka.
2. Promjene u Povijesnom Razvoju
U izdanju Biblije kralja Jamesa (KJV) iz 1628. godine ime se još uvijek pisalo kao Iesus, čime je sačuvan izvorni izgovor. Zbog pravopisnih promjena, oko 200 godina poslije JESUS se u suvremenom engleskom počeo izgovarati „Jee-zus“.
Tekst naglašava da promjena izgovora može promijeniti značenje ili doživljeni identitet vlastitog imena. Navodi i biblijski primjer u kojem je Bog promijenio Abramovo ime u Abraham, čime se ističe važnost točnog izgovora.
3. Kako su Učenici Naviještali Ime
Vrlo je vjerojatno da su učenici, kada su naviještali sveto ime Gospodina JESU (YESU), vjerno prenosili njegov izgovor usmenim putem. Mjesni vjernici možda su ga izgovarali u skladu sa svojim jezicima, ali vjerojatno su nastojali sačuvati izgovor blizak obliku „YESU“. S vremenom je oslabila važnost koja se pridavala svetom imenu te su se u različitim jezicima pojavili različiti oblici.
To je povijesna i kulturna pojava; ali kada je riječ o tome odgovara li Božjoj volji, tekst je smatra „rezultatom promjene“.
Proročanstvo i Ispravljanje u Knjizi Sefanije
1. Proročanstvo o Obnovi Čistog Jezika
Sefanija 3:9 kaže da će u posljednjim danima narodi prizivati ime Gospodina jednim čistim jezikom. To je povezano s podjelom jezika u Babilonu te također upućuje na obnovu koja će se dogoditi u vrijeme Mesije. Ovaj komentar smatra „ispravljanje“ važnom temom knjige Sefanije: Bog će promijeniti narode i obnoviti im jedan zajednički, čist jezik kojim će prizivati ime Gospodina.
2. „Ispravljanje“ i „Dopuštanje“
Ovdje se tvrdi da se izgovor imena JESU (YESU) u mnogim današnjim jezicima udaljio od izvornog zvuka. To nije Božja volja, nego nešto što je Bog dopustio. Ipak, Sefanijino proročanstvo predviđa konačno ispravljanje, kada će narodi ponovno pravilno prizivati Božje sveto ime.
Završni Komentar
Ovo objašnjenje temeljito razmatra jezik, sveto ime i točnost prijevoda te osobito naglašava važnost čistoće i jedinstva jezika u primjeni Sefanije 3:9. Trebaju li se današnji vjernici vratiti izvornom izgovoru ostaje teološko i kulturno pitanje vrijedno rasprave.
Ipak, tekst pruža poticajno gledište i podsjeća ljude da ponovno pridaju važnost poštovanju svetog imena i vjernosti jezika.
|
 |
|
|
|
|
|
